Tihana Lazović: Rizično je i nesigurno, ali za mene je to u ovom trenutku jedino moguće

Ostalo Showbiz

Tihana Lazović jedna je od najuspješnijih glumica mlađe generacije što potvrđuju brojne nagrade koje je primila u zadnjih nekoliko godina i brojne suradnje s najboljim redateljima u regiji. Već za svoju prvu filmsku ulogu u filmu „Šuti“ Lukasa Nole dobile je Zlatnu arenu za najbolju debitanticu, a drugu Zlatnu arenu u kategoriji najbolja glumica osvaja za ulogu u filmu „Zvizdan“ Dalibora Matanića. Bila je predstavljena i u sklopu projekta European Shooting Stars na Berlinaleu u Berlinu 2016. godine, a nakon toga nastavila je ovaj uspješan niz. Snimila je film „Aleksi“i za ulogu u ovom filmu dobila je nagradu za najbolju glavnu glumicu na festivalu svjetskog filma LIFFT India Filmotsav, glumila je u uspješnoj seriji Denisa Tanovića „Uspjeh“ koja se prikazivala na HBO-u, potom je snimila i „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“. Publika u Hrvatskoj gleda je trenutno u trećoj sezoni Matanićevih „Novina“ u kojima glumi novinarku Tenu Latinović, a publika u Srbiji Tihanu gleda u ulozi Ksenije u novoj seriji „Tajkun“. Po ovom uvodu jasno je da s mladom glumicom iz Zadra postoji puno povoda za razgovor, ali o jednoj temi u javnosti ne voli govoriti a to je ljubavni život pa je i ovom prilikom izbjegla pričati o ljubavi s glumcem Branislavom Trifunovićem.

Na HRT-u se trenutno prikazuje treća sezona “Novina”, dok je u Srbiji startala serija “Tajkun”, što se događa s Tenom u trećoj sezoni i kakav je vaš lik Ksenije u “Tajkunu”?

Moram priznati da je treća sezona Novina moja omiljena. Ivica Đikić je još jednom gotovo proročki ispisao scenarij koji je morao biti ispričan. Gotovo je nevjerojatno koliko su fikcija i stvarnost slične.Tena je odrastala iz sezone u sezonu, zavoljela sam ju i bilo mi je teško rastati se s njom .Tajkun je također odraz ovdašnjeg društva , događa se u Beogradu i prati život čovjeka na kraju svoje tajkunske karijere. Ksenija je ucijenjena i prestrašena mlada žena koja nastoji zaštititi svoju obitelj.

Jesu li Novine i Tajkun odraz društva u Hrvatskoj i Srbiji i kakvi komentari na ove dvije serije dolaze do vas, kako ih je publika prihvatila?

I Novine i Tajkun odraz su našeg društva. Osjećam da je dužnost umjetnika s ovih prostora pričati takve priče, zrcaliti i propitivati , kritički promišljati, imitirati stvarnost koja nije bajna te na taj način utjecati na ljude, ako je umjetnošću uopće moguće utjecati, a voljela bih vjerovati da jeste.

Zvizdan, Aleksi, Posljednji Srbin u Hrvatskoj, svi filmovi su imali odličan prijem kod publike i pobrali su nagrade diljem svijeta, osjećate li sada teret i pitate li se hoću li i s idućim projektom uspjeti?

Za početak, definirajmo “uspjeti “. Ja sam sretna i ponosna na svaki svoj projekt, bez obzira sto sam samokritična do boli. Nema tog filma , serije ili predstave nakon koje nisam propitivala jesam li mogla bolje. Ali to je sastavni dio ovog posla. Svaki projekt je ispočetka , nikad ne “naučiš glumiti”, diploma glume ne znači ništa prvi dan snimanja. I dakako , veći je teret što si stariji i iskusniji, što više nagrada i pohvala imaš očekivanja su veća. Ali što je najgore što se može dogoditi? Loša uloga? Ovo je posao u kojem je važno trajati, i tek nakon godina i godina rada, moći ću odgovoriti na pitanje jesam li uspješna ili nisam.

Možete li si kao slobodnjak priuštiti da odbijete neki projekt, postoji li ponuda na koju ne biste pristali?

Slobodnjak sam upravo iz razloga što želim raditi ono što volim. Naravno da je rizično i nesigurno, ali za mene je to u ovom trenutku jedino moguće, želim li raditi ono u što vjerujem sto posto. Odbijam projekte u koje ne vjerujem, zasad ih srećom ima puno manje nego onih koje želim raditi.

Na festivalu svjetskog filma LIFFT India Filmotsav osvojili ste nagradu za najbolju glumicu, kakav je osjećaj kad se vaš rad nagradi i izvan granica domovine i koliko takve uloge otvaraju vrata nekoj većoj inozemnoj karijeri?

Nagrade su poticaj i lijepo je kad je tvoj rad prepoznat, pogotovo u inozemstvu gdje te nitko ne poznaje. Ali, suštinski, nagrade ne donose ni posao ni sigurnost.

U situaciji kada je proglašena pandemija koronavirusa i kazališta su zatvorena, a sva snimanja odgođena, vaši kolege, a posebno slobodnjaci traže od nadležnih da im pomognu u ovoj situaciji kada nemaju primanja i ne mogu plaćati doprinose državi, mislite li da bi država trebala poduzeti neki konkretni korak po ovom pitanju ?

Odgođene su sve predstave, koncerti; snimanja, ukratko sva javna događanja do daljnjega i to naravno najviše pogađa nas slobodnjake, koji živimo od toga. Nora Krstulović pokrenula je inicijativu Nezavisna kazališta u doba corone, i poslan je upit ministarstvu na koji način da nam se nadoknadi šteta, međutim odgovor nije stigao. Evo, od danas, poslodavci mogu podnijeti zahtjeve za naknadu štete i isplatu minimalca radnicima, a mi još uvijek ne znamo što se događa s nama.

Osjećate li u svom zanimanju razlike u plaćama muških glumaca u odnosu na glumice, i koliko se tu razlikujemo od inozemnih produkcija?

Nedavno je moja prijateljica Marina iskomentirala: “čovječe , mi u 21. stoljeću kao da tek otkrivamo žene, kao neka nova vrsta “. Toliko je toga još uvijek podređeno muškarcima, što sam starija i što sam duže u ovom poslu, to sam ljuća i “nabrijanija” . Borba za prava žena traje i trajat će još jako dugo, čini mi se .

Nedugo prije ovog ludila oko koronavirusa bili ste u Šri Lanki, čime vas je oduševila Šri Lanka?

Dugo nisam osjetila takav mir kao u toj predivnoj zemlji. Bila sam smještena u malom hotelu zajedno s još petnaestak ljudi iz zapadnih zemalja. Imala sam osjećaj kao da smo svi u nekom sanatoriju, umorni od brzog i stresnog života na koji smo navikli, a lokalci nas kao nekakvi doktori “liječe “ svojom jednostavnošću, mirom, skromnošću i podsjećaju te na one prave vrijednosti u životu.

Kako provodite ovo vrijeme kada nam je svima sugerirano da ostanemo kod kuće?

Moram priznati da uživam doma. Gledam filmove, serije, čitam knjige, igram društvene igre i radim sve ono za što inače nemam vremena. Svjesna sam koliko sam sretna da još uvijek imam dom i krov nad glavom za razliku od nekih mojih prijatelja koji su primorani napustiti svoje sigurno skrovište.

Sve više vremena ste u Beogradu, imate li već neka svoja omiljena mjesta u ovom gradu i koliko se metropola Srbija i život ondje razlikuju od onog u našoj metropoli?

Volim kombinirati Beograd i Zagreb, i jednako volim oba grada . Za sad živim na dvije adrese, i to mi odgovara.

Imate profil na Instagramu i Facebooku, koliko su te društvene mreže korisne za posao, a koliko nam daju lažnu sliku o nečijem životu?

Društvene mreže su korisne koliko i pogubne. Mislim da je mjera, kako u svemu drugome, tako i u slučaju društvenih mreža najvažnija. Naravno da je puno toga lažno umjetno i isprazno, ali to je pitanje sustava vrijednosti uopće danas. Besmisleno je djevojčici od 15 godina objašnjavati da je lijepa iako ima akne, da je dvije kile viška ili manjka ne određuju, da nije važno da štreba gradivo, nego da razvija kreativnost i kritičko razmišljanje , ako ona odrasta izbombardirana reality showovima , instant Instagram “zvijezdama “koje određuju što je “lijepo “ a što ne , sto je “prihvatljivo “ i što ne .

Jeste li se susreli s razočaranjima u ovom poslu, jesu li vas neki kolege ili redatelji razočarali?

Naravno, tko nije bio razočaran u svom poslu? Samo što sam starija , sve manje dozvoljavam da me to boli i utječe na men.e Tko su osobe kojima se možete povjeriti u svako doba noći? Nasreću, imam divne prijatelje i roditelje .

Nastavljeno snimanje serije Novine

Kako bi izgledao idealan dan za Tihanu Lazović?

Evo baš danas. Pijem kavu , slušam glazbu, nakon toga idem napraviti pizzu , pa ću malo čitati Roberta Savijana i “Kako kokain vlada svijetom“, onda ću upaliti Netflix ili HBO i vjerojatno zaspati uz neku seriju ili film . #ostanidoma.

Radili ste s brojnim domaćim i regionalnim redateljima, s kim biste voljeli surađivati, čiji redateljski rad vas privlači?

S Tarantinom 🙂

Jeste li tip osobe koja si na početku godine zacrta neke planove, koju želju biste voljeli ostvariti u ovoj godini?

Trenutno imam samo jednu želju a ta je da se svi živi i zdravi izvučemo iz ove epidemije, i da napokon mogu zagrliti obitelj i prijatelje.

Preuzeto sa: https://www.vecernji.hr/

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.